Odred izviđača Picoki
02.02.2007., petak
Zašto je lijepo biti izviđač???
|
evo, već neko vrijeme pokušavam napisati neki post, ali nikak da nađem vremena i za to... Pred nekih tjedan-dva gledao sam neki film na rtl-u (mislim), o logoru nekom i prisjetio sam se svih svojih logora, vratio se u svojoj glavi na svako mjesto gdje smo bili, ponovo legao u svaki šator... Prisjetio sam se i seminara, izviđačkih ljubavi koje su obilježile pojedina logorovanja, zimovanja, seminare (ne moje ljubavi, nego općenito sve, da ne bi bilo zabune). I tad se u meni stvorila želja za logorovanjem, za noćima pod šatorom ili pod zvjezdanim nebom. Ali bila je zima pa sam morao spavati u sobi (šmrc). Inače, kako je bilo super kad sam prošle godine s cimerom spavao u vrećama ispred paviljona na travi. Malo su nas čudno možda ujutro gledali ljudi kad su išli na faks, ali nema veze. Nama je bilo super. No htio sam pisati još i o onom osjećaju kad se logor bliži kraju, kad sve treba završiti, a onda baš postane najbolje. Onda kreću suze zbog ljubavi, no ne samo zbog ljubavi. Ima onih koji plaču skoro svaki put kad se nešto završava. A kaj da velim, lijepo je na izviđačima. Nema te ljepote i te uživancije nigdje na svijetu. Sjećam se da sam ja kad sam bio mlađi uvijek htio biti kao svoj predvodnik, htio sam biti stariji da mogu ići okolo, htio sam se zabavljati kao i svi stariji, ali ja sam bio mlad i za mene je nakon povečerja jedino mjesto gdi sam mogao biti bio šator. Ali sad se to malo promijenilo. Sad sam je predvodnik i smiješno mi je kad vidim da netko želi biti kao mi stariji. Pa neka bude ustrajan i bit će jednog dana. Drago mi je kad shvatim da ta djeca na logoru gledaju šta ja radim i neke stvari žele raditi kao ja, drago mi je jer na neki način sam im uzor. Drago mi je kad neko povjeri meni svoje ljubavne jade, kao da to nikom ne smjem reći, ali je dva čeka da ja kažem onoj osobi s druge strane strelice kako stoje stvari, drago mi je kad me se sjete na nekim akcijama i natjecanjima, drago mi je kad ostanem u sjećanju djece kao dobra osoba i kako zafrkant neki... Eto to su stvari koje mene vesele na izviđačima i zato je lijepo biti izviđač. Lijepo je biti prijatelj, lijepo je gledati kako djeca uz tvoje vodstvo (direktno ili indirektno) odrastajau i postaju pravi izviđači... Lijepo je biti izviđač... Ma lažem, predivno je biti izviđač... Pa ostajte pozdravljeni svi vi poletarci i pčelice, svi izviđači i planinke, svi brđani i brđanke... BUDI PRIPRAVAN! |
03.11.2006., petak
Koju ste zadnju izviđačku knjigu pročitali?
|
Koja je vama najdraža izviđačka literatura? Koji vam je najdraži izviđački časopis? Kladim se da velika većina vas nikad nije vidla časopis "Mi mladi", možda ste čuli, ali vidli... Jako dobar časopis, s mnogo pametnih savjeta za provođenje vremena u prirodi. A opet ima i mnogo ozbiljnih priča, putopisa i doživljaja. Priznam, ni ja ne bi znal za taj časopis da nisam uvijek volio zavirivat u odredske ormare i skladišta. I tamo sam jednom naišao na "Mi mladi" i oduševil sam se časopisom. Pa sad kakav je to časopis? Nešto kao današnji "Svijet skauta". Ako ga niste držali u rukama, pitajte svoje starješine, predvodnike ili pak načelnike da vam pokažu časopis. A koja vam je najdraža izviđačka priča? Možda one izviđačke priče od Danka Oblaka iz knjige "Zelena patrola" ili možda priča Nenada Jankovića "Pingvinova družina"? Nije mi cilj sada se tu hvaliti da sam ja to pročitao, nego vam samo želim ukazati na neke knjige koje bi mogli pročitati i zabaviti se čitajuči ih,prvenstveno zbog toga jer bi u njima mogli možda prepoznati same sebe, svoje izviđačke prijatelje, vođe ili starješine... Pa onda, kaj još čekate? Još ste na internetu? Trk u knjižnicu i posudite neku knjigu od Danka Oblaka (imao ih je više o izviđačima) ili pak posudite "Pingvinovu družinu" (to je novija knjiga) i uđite u svijet izviđača iz svojeg kreveta kod kuće. A ako niste tip koji odlazi u knjižnicu i više preferirate elektroničke vijesti i knjige prošvrljajte po netu i skinite priču "Treća Crnovrška", priču Danka Oblaka o metodama izviđačkog rada... Pa uživajte u čitanju... Budi pripravan |
21.09.2006., četvrtak
Svatko, Bilotko, Netko i Nitko
|
U svojoj relativno dugoj povijesti u izviđačima (12 godina) naišao sam na svakakve ljude, na one koji su došli Bogu dane krasti na izviđače, oni koji su došli jer su im prijatelji rekli da je na izviđačima super, one koji su došli samoinicijativno... No oni koji su došli živjeti izviđačkim životom su mi najdraži... Ali opet, uvijek treba nešto raditi na uređenju prostorija u Boriku, a onda su skoro svi nekako zauzeti drugim stvarima (čast izuzecima), izviđači nisu onda bitni. Jer ipak ne ide se nikud na izlet pa nema potrebe se truditi na sastancima. I konstantno se izbjegavaju razni poslovi jer oni nisu došli raditi na izviđače... I zato vam sad donosim jedan tekst, meni se jako sviđa, a nadam se da će se svidjeti i vama, dragi čitatelji ovog bloga... Bila jednom četvorica po imenu Svatko, Netko, Bilotko i Nitko. Trebalo je obaviti jedan vrlo važan posao i Svatko je mislio da će ga Netko obaviti. Bilotko je to mogao učiniti, ali Nitko nije htio. Netko se zbog toga naljutio jer je to bio posao za Svakoga. Svatko je opet mislio da bi ga Bilotko mogao obaviti, no Nitko nije shvatio da ga Netko ne želi obaviti. Na kraju je Svatko krivio Nekoga jer Nitko nije učinio ono što je mogao napraviti Bilotko.  BP |
07.09.2006., četvrtak
kratka obavijest
|
evo, blog postoji neko vrijeme sad, a vidim i da je broj posjeta dosta velik... a i sad je početak nove školske godine, odlično vrijeme za prikupit nove članove, pa zato svi vi koji ste zainteresirani da nam se pridružite i svi vi koji bi htjeli vidjeti čime se bavimo javite se meni na broj mobitela 098/790-926 (Miran) pa ćemo se dogovoriti za sve... ili jednostavno ostavite komentar da ste zainteresirani pa ću vam se javiti putem istih tih komentara, ili možete ostaviti mail, pa ću vam odgovoriti na njega, ili opet možete mi poslati mail na miranlanscak@gmail.com Budi pripravan!!! |
28.08.2006., ponedjeljak
samo dvije slike... dotičnog gospodina... živ nam bio, zdrav nam bio...
|
bez ikakvih posebnih tekstova, objavljujem slike jednog od naših članova... vjerujem da ga svi znate... i malo sad o njemu da pišem? ma neću, nekom drugom prilikom o svakome od nas, a za sad znajte da mladi gospodin na slici zna i umije mnogo toga... čudne su njegove metode, ali pale...  ...a šta on misli, tko je on???  dvojica braće... no jeee... BP |
22.08.2006., utorak
8. smotra Saveza izviđača Hrvatske, Otok mladosti, 09.-18.08.2006.
 Vodnik Baća sjedi sam pokraj rijeke, a suze mu teku ko' slap, jer kapija je već srušena, a i jarbol bez zastave je sad. Logoru je došo kraj, plače Baća i kući sad moramo poć, jer kapija je već srušena, a i jarbol bez zastave je sad. Dok mi ušima još uvijek odzvanjaju riječi pjesme Vodnik Baća, ja sjedim u svojoj sobi i pišem ovo. Nešto kao osvrt na 8. smotru SIH-a s koje sam se vratio u noći sa petka na subotu… Pa vratimo se malo unazad, u prošlo vrijeme… „SMOTRA IDE!!!“ – bio je to naslov na scoutpark.net . Pomislio sam u sebi:“To, ide smotra, idemo i mi na smotru!“ Konačna lokacija smotre => Otok mladosti iliti Obonjan. Otok mladosti je otok koji su izgradili izviđači, no sad nam je većina stvarima otoku uskraćena. Duga i žalosna priča pa zato pređimo na ljepše stvari… 09.08.; u 6:00 ujutro stigao sam na Šibensku rivu. Tamo su već čekali izviđači iz naše županije. Srce mi je zakucalo brže jer sam opet vidio izviđače na okupu. Ne mogu to objasniti, taj osjećaj sreće i zadovoljstva kad vidim izviđačku uniformu, kad vidim izviđača, od ranog jutra nasmijanog od uha do uha… Nekolicinu njih sa znao, a ostale ću upoznati narednih dana. Polako su se skupljali ostali izviđači i bližilo se sedam sati, vrijeme kad polazi brod prema Otoku. I ukrcali smo se… Mogu reći SMOTRA JE POČELA! Nakon 40-tak minuta vožnje evo nas na Otoku. Kolko nas ima… Stvari smo ukrcali na kamion, a mi smo se pješice zaputili prema logoru. Gdje nam se nalazio logor?! Na otoku, odmah od kapije 8. smotre lijevo. Eto, sad se i to zna!   Eto nas, a iza nas mjesto za podići logor... Naš logor sačinjavali su izviđači iz KC-KŽ županije i iz Sedlarice (koji su sada članovi našeg odreda). Svi sudionici smotre bili su podijeljeni na četiri družine. Naš logor bio je 1. družina imenom Lebićada. Ostale družine nosile su nazive Zelen bor=Pulenat, Grego i Tramontana… I tako dobili smo teren i svi smo znali kaj slijedi… podizanje logora.  ...da se vidi ko je bil glavni u podizanju logora... I bacili smo se na posao… Kaj da velim?! Živjela šuma i meka zemlja!!! Koji užas je zabiti klin u zemlju punu kamenja…  ...i dok su neki radili...  ...neki su samo promatrali sa strane... No sve prepreke su bile svladane i pokazali smo da moto prošle 7. smotre održane u Fužinama – IZVIĐAČI ZNAJU, IZVIĐAČI MOGU – djeluje. Logor je bio dignut nakon cca. dva sata. Slijedilo je upoznavanje međusobno, upoznavanje s aktivnostima i slične stvari… I tako je došla prva noć na Otoku, sunce je zašlo za obzor, a izviđači su se okupili na glavnom zborištu zbog otvaranja smotre. Skupilo se tu nekoliko uglednika, valjda reda radi, ali mi izviđači gledali smo izviđačka posla, gledali smo nova prijateljstva, neki su zapazili nove simpatije i našli nove ljubavi… Nije nas se baš mnogo okupilo, 200-tinjak, 300-tinjak, no nije bitna kvantiteta, bitna je kvaliteta. A, sad, i o kvaliteti bi se moglo. Istina da smotra nije bila besprijekorna, ali kvaliteta druženja je bila velika. No kako ja uvijek kažem: „Moglo je biti i gore.“ Zato gledajmo ljepšu stranu jer svaka medalja ima dvije strane. Navečer prvog dana u logor su nam došla još dva člana; dva izviđača iz Splita; Saša(Splićo) i Toni. Ispočetka kako i uvijek, povućeni i sramežljivi, a kasnije… I sljdeći dan počele su radionice „Sam svoj majstor“ na kojoj se mogao napraviti bedž, slikati na svili, modelirati u gipsu, isplesti narukvica prijateljstva i ostale stvari; te radionica „Brže, više, jače“ koja se održavala na vodi. Bilo je tu surfanja, splavarenja, jedrenja, veslanja i sličnih stvari vezanih uz vodu. I ne bi to bilo to da već od početka nisu počele frcati ljubavne iskrice među izviđačima i planinkama (Jelena i Pisha - OLE!!!). I tako dan po dan, dan po dan, mi smo postajali sve bolja klapa i sve smo se bolje zabavljali. Mi istraživači išli smo na preživljavanje i na pusti dio otoka i tamo smo jeli priljepke, morske ježeve, puževe, salatu od matara (neka trava) i divljeg luka, varivo od matara; spavali smo u zaklonu koji smo si napravili od šatorskih krila… ludnica… Bilo je na smotri i raznih sportskih aktivnosti. Natjecanja u nogometu, rukometu, odbojci i košarci. U nogometu je naša družina osvojila treće mjesto, a u odbojci drugo (eaea KMICE).   bili smo dobri, ali cure su bile bolje... U košarci i rukometu nismo se natjecali zbog drugih obaveza. Bila je priređena i izviđačka olimpijada te discipline signalizacija, čvorologija, dizanje šatora, orijentacijski kros… Medalje su samo frcale i dolazile u ruke članova Lebićade. A kaj da velim?! Bili smo najbolji (bez lažne skromnosti).  Zadnja dva dana bilo je polaganje izviđačkih vještarstava i specijalnosti i tako su neki postali vješti i osvojili vještarstvo sportaša, nogometaša, plivača, bilo je i vještarstvo fizičke spremnosti (kaj god da to je), a neki su postali i plivači spasioci (Tin, strašan si; a ni ja nisam izostao). Preko noći stjecala su se vještarstva slobodnog umjetnika i idejnog vođe (ovo drugo je bilo tko bude smislio veću glupost preko noći). Slobodni umjetnici natjecali su se u šaranju i mazanju ljudi tokom sna, i moram reći da se na ovo vještarstvo odazvao velik broj ljudi iz svih družina.   polaganje vještarstva slobodnog umjetnika... Igrale su se igre mace papučarice – pa je svima nestala jedna tenisica, natikača i li komad obuće i sve je to ujutro visjelo na drvu (al se je tražila obuća toga jutra…), rušili su se šatori po noći, muškima su se depilirale noge i lijepile žvakaće na intimna mjesta (živio ILE)…  maca papučarica na djelu... Bilo je cipela punih ketchupa i gela za tuširanje, zastava je misteriozno nestajala sa jarbola… Ma ideja za poludit… Jedno jutro na jarbolu su se umjesto zastave vijorile gaće, pukom slučajnošću moje gaće… A kaj da velim na to osim: „Bravo Špiro i bravo Splićo!!!“. I da, šator PODRAVSKA KLET bio je definitivno najbolji šator, iako to glavni sudac (code name: AK47) nije primijetio… Imali smo i rotvajlera u logoru, psa ljudoždera, jelda Stiv?! Nismo ga dobro hranili pa je bio glasan…I kaj sad na kraju? Došao je zadnji dan, rušenje logora, prekidi ljubavi, rastanak prijatelja, suze… Kaj je ostalo nakon zadnjeg spuštanja zastave s jarbola? Kaj je ostalo od našeg logora? Od logora su ostali prazni tereni i uležana zemlja na kojoj se vidi da su na tom mjestu stajali šatori i da je netko ležao u njima… I ostale su uspomene na ovu smotru, na naš logor, na sve sudionike i ljude s kojima sam živio deset dana. I tako smo opet sve utovarili na kamion i čekali na rivi brod za Šibenik. I došao je, došao je brod koji će nas odvesti svojim kućama, daleko od izviđačkog života, ali tješi me to što ćemo u duši i dalje živjeti izviđački i biti pravi izviđači. Krenuli smo put Šibenika, a Otok je ostajao za nama, uspomene smo spremali duboko u sebe da nam ostanu zauvijek, a ljubavi i prijateljstva obećali smo čuvati sve dok nas sjećanje bude služilo… I evo nas tamo gdje je sve počelo, na Šibenskoj rivi; mjestu gdje smo se sastali sa ostalima i mjestu gdje ćemo se rastati od ostalih do sljedećih zajedničkih druženja. Potekle su suze, grlili se ljudi, svima nam je bilo žao što odlazimo… E moj Splićo, ni ne znaš koliko mi je bilo teško što si plakao na rastanku od nas i svoje drage. Time si pokazao da ti je bilo lijepo kod nas u logoru i da smo postali dobra klapa i zbog toga sam obio sretan. Ne mogu opisati sreću kad sam vas sve vidio nasmijane i sretne. I evo, sad mi dođe da plačem jer je sve gotovo, a do sljedeće smotre je par godina; no tješi me što ćemo se vidjeti na akcijama. Hvala vam svima što ste mi uljepšali ovih deset dana na Otoku. Zato dragi moji izviđači, BUDITE PRIPRAVNI i zapamtite: RASTAJEMO SE DA BI SE PONOVNO SASTALI!!! Sad tek vidim kako je bilo Vodniku Baći… Vidimo se nekom drugom prilikom, na nekom drugom mjestu… Hvala vam svima još jednom… I zapamtite: I NAJVEĆE ZVIJEZDE NESTAJU U CRNIM RUPAMA (pozdrav cure, bile ste sjajne). Pa dragi Križevčani pozdrav i vama, pozdrav Koprivničancima, dečkima iz Sedlarice, pozdrav Splićanima i pozdrav svima vama dragi izviđači… A na kraju samo jedan mali recept kako da vam život bude ljepši. Pokušajte koristiti moj moto: ZAPOČNI DAN S OSMIJEHOM I ZAVRŠI GA S NJIME!!! I moto naše 8. smotre: VALOM U DALJINE, VJETROM U VISINE Pa zbogom uz izviđački pozdrav BUDI PRIPRAVAN!!! i evo još par slika:  kiša nas ni na wc-u nije štedila  na povratku su neki bili jako umorni... kasnije ću staviti još slika... HEJA, HEJA ŽUPANIJA!!! HEJA, HEJA ŽUPANIJA!!! HEJA, HEJA ŽUPANIJA!!! KC,KŽ,ĐU KOPRIVNICA, KRIŽEVCI, ĐURĐEVAC, SPLIT I SEDLARICA!!! Zašto vrijeme nije sad za me stalo, da mogu ja ostati tu. Sad moram čekat još cijelu godinu dana, da budem opet tu. Rijeka Pakra teče sad tiho dalje. Sreća Baćina ostaje tu. No dogodine možda, neka nova će rijeka, mu vratit sreću svu. |
Dobar vam dan, dobri ljudi...
|
Evo, odlučili smo otvoriti blog našeg odreda na kojem ćemo pisati dogodovštine sa raznih okupljanja izviđača, objavljivati ćemo slike, žaliti za proteklima akcijama i veseliti se sljedećima... I da, naš odred zove se Odred izviđača "Picoki". Dolazimo iz Đurđevca (kaj bi vam samo ime odreda trebalo reći). Možemo reći da smo odred sa jako dugom povijesti, no o tome u nekim drugim postovima... Pa do sljdećeg posta, izviđački pozdrav BUDI PRIPRAVAN!!! |
